Vrlo često nailazimo na upotrebne predmete koje gledamo kao slike ili skulpture zbog njihova idiosinkratičnog oblikovanja. Primjerice stare, rukom oslikane, karte u svjetlu apstraktnog slikarstva pojavljuju se kao čiste kompozicije boja i linija, bez ikakvih referenci na njihovu originalnu namjenu.

I građevine mogu djelovati na nas na isti način. Često govorimo o formacijama masa, te "skulpturalnosti" ili o "grafičkoj istančanosti” građevinskih nacrta. Tako objekti mogu prelaziti zadane granice: objekti proizvedeni iz sasvim praktičnih razloga mogu završiti u svijetu umjetničkih predmeta, a umjetnički predmeti mogu nadrasti svoje originalne kategorije te zaći u sasvim novu granu umjetnosti. Nova građevina Kataline Csillag i Zsolta Gunthera, multifunkcionalni paviljon u tvornici Audy u Győru, smjelo je prekoračenje tih granica.